Ježeve pred i u toku zime ne viđamo tako često kao što viđamo pse i mačke na našim ulicama. Ipak ako slučajno sada pronađete ježa znači da nije otišao u hibernaciju jer verovatno nije uhranjen i nema dovoljnu težinu koja bi mu omogućila da preživi zimu. Obično su mlađi ježevi teški oko 500 do 700 grama, stariji ježevi su obično teži. U jesen, pre hibernacije, mogu biti teški od 800 do 1500 grama. Nakon hibernacije, kada se potroše sve rezerve masti, mogu smršati i na 350 grama jer ne retko izgube i 50% svoje težine. Možete mu pomoći tako što ćete mu dati hranu sličnu hrani koju dajete mačkama. Pustite ga da sam jede i pije, samo mu nemojte davati mleko jer iako će ga popiti kad je gladan – ne podnosi ga i pravi mu probleme. Hranjenje treba prekinuti čim jež dostigne potrebnu težinu. Normalno uhranjenog ježa ne treba hraniti ni pojiti on to sam najbolje radi, pri tome mu pomozite samo ako je slab da ne može sam. Često uzrok slabosti budu paraziti pa ih očistite od buva i parazita. Ježevima su potrebna područja koja nude skrovišta, ponekad pomogne i naslagano kamenje. Improvizujte mu neku kućicu u koju možete staviti lišće potrebno za izgradnju gnezda za spavanje. Pa kad se probudi iz zimskog sna na proleće može se videti kako odmah juri da napuni stomak. Za njim ostaju tragovi njegovih prstiju vrlo slični malim otiscima ljudskih ruku – jer na svim stopalima ima po pet prstiju i gaze celim tabanom. Tada ga onda možete videti i da trči, tad mu se mogu videti njegove duge noge, pogotovu zadnje sa kojima zna da se odgurne i savlada prilične prepreke.



