Ferrets – Bloodthirsty and gluttonous beasts or useful animals?

Kune, sisari mesojedi, rasprostranjeni širom severne hemisfere i cenjene zbog svg gustog krzna. Kune su duge i graciozne životinje, kratkih nogu i prstiju naoružanih oštrim kandžama. Kune žive u šupljinama u drveću, kada nisu u potrazi za glodarima, pticama i ptičjim jajima kojima se ona hrani. Veličine je domaće mačke. Telo može da joj naraste do 53cm dužine, a njen čupavi rep može biti i 25cm dužine. Mužjaci su nešto veći od ženki. Prosečna kuna teži oko 1.5kg. Krzno im je uglavnom svetlo do tamno braon, a u zimskim mesecima je duže i mekanije. Ispod vrata krzno im je krem do žute boje i podseća na portiklu...

Staništa kuna su uglavnom dobro pošumljene oblasti. Kune belice uglavnom same prave svoje šupljine u drveću ili na livadama prekrivenim šipragom. Kune su jedine životinje u grupi Mistelidae (tu grupu čine i lasice, tvorovi jazavci) koje mogu da uvuku svoje kandže. To im omogućava da se penju po drveću, trče po granama, pored toga su relativno brže i na zemlji. Često su aktivne preko noci i predveče. Imaju male, veoma osetljive uši i oštre zube za jelo sitnih sisara, ptica, insekata, žaba i strvina. Takodje su poznate po jelu raznih bobica, ptičjih jaja, mesa i meda…

Kuna Petar Pan

Kuna belica može da zivi oko 18 godina u zatvoreništvu, ali kada se nalazi u divljini uglavnom živi d 8 do 10 godina. Sa dve do tri godine su već dovoljno zreli za parenje. Mladunčad se uglavnom radja u martu, aprilu posle mesec dana razvijanja embriona u utrobi. Po rodjenju imaju oko 30 grama. Mladi su spremni da napuste jazbinu negde u junu i potpuno su nezavisni šest meseci po rodjenju…

Ishrana kuna se sastoji uglavnom od sitnih glodara. Analize ostatka plena pokazala su da kune pretežno love male sisare i ptice. Pored toga jedu i bube, od marta do septembra. Lov ptica je najčešći tokom zimskog perioda, voće (uglavnom bobičasto) su zastupljeni tokom jeseni a bršljenove bobice tokom kasne zime…

Iako su ponekad lovljeni od strane surih orlova i još redje od lisica, ljudi su najveća pretnja po kune belice. One su cenjene zbog svog skupocenog krzna, i gubitak staništa, uznemiravanje od strane ljudi, trovanje, lovljenje i slično utiču na smanjenje broja ove vrste…

Zakon o lovstvu uredjuje zaštitu, gajenje, lov i korišćenje divljači kao prirodnog bogatstva. Prema ovom zakonu, zabranjeno je proganjanje, zlostavljanje ili namerno uznemiravanje divljači, odnosno uništavanje ili ugrožavanje opstanka bilo koje vrste divljači u prirodi. Kuna spada u vrste životinja koje su stavljene pod zaštitu kao prirodne retkosti. Takodje je stavljena pod trajnu zaštitu od lova…

Kuna zlatica

Kuna zlatica je dugačka oko 80cm, od čega na rep otpada oko 30cm, a visoka oko 20cm. Dostiže težinu od 1,5 kg. U gornjem delu i po nogama je tamno-mrke boje. Po stomaku je svetla. Pod vratom i prema prednjim nogama je zlatno-žuta, po čemu je i dobila ime. Rep joj je tamne boje, a na grudima ima belu nesimetričnu mrlju. Noge su joj jake i snažne, s jakim noktima. Tabani i jagodice prstiju su obrasli dlakom.

Veličinom su male (Mala Lasica je najmanji mesožder) do srednje velike životinje (Gorska Kuna, Divovska i Morska Vidra). Osim Gorske Kune i jazavaca, koji su snažne i zbijene životinje, kune su male životinje dugog i vitkog tela s kratkim nogama. Uglavnom imaju dugačke repove i male, zaobljene uši. Svima su izrazito dobro razvijene analne žlezde, koje u nekih vrsta služe i u svrhu zaštite (smrdljivci). Na svim šapama imaju po pet prstiju (mogu biti i prstaši ili hodaju punim stopalom). Obično imaju male kandže. Telo im je prekriveno vrlo kvalitetnim krznom, po kojemu su posebno poznati Hermelin, Samur, kune Zlatica i Belica kao i Morska Vidra…

U šumama Evrope i Azije, sve do zapadnih delova Sibira na istoku, na Kavkazu i mnogim mediteranskim ostrvima, živi kuna zlatica. Najviše voli stoletne šume u kojima je guste krošnje skrivaju od grabljivaca, ali se na ostrvima, na kojima opasnih životinja nema, nastanila i u travnatim područjima.

Preko leta ova grabljivica najčešće živi u šupljinama oborenih stabala, pored reka i u brdima gde nastanjuje šuplje bukve, a obično ima po nekoliko staništa u kojima provodi trenutke odmora. Često se sklanja i u napuštene domove veverica, u ptičija gnezda ili u šupljine medju stenama. Kad stignu hladniji dani, kuna zlatica se seli u tople podzemne jazbine.

Fascinira njena prilagodljivost životu na drvetu. U šupljini drveta i donosi mlade na svet..

Kuna zlatica je svaštojed. Ipak više voli da jede meso, uglavnom sitnije sisare. Jelovnik se menja zavisno od sezone i raspoložive hrane. Tokom dana kuna se uglavnom odmara, a u potragu za hranom kreće u sumrak. Hrani se zečevima, kunićima, miševima, vevericama, insektima, pticama do veličine guske i njihovim jajima, žabama, puževima. Uzima i hranu biljnog porekla: maline, kupine, borovnice, jagode, bobicama i bukvicama itd. U jesen pravi masne naslage za zimu jedući gljive i jaja, uživa u obilju voća i bobica, a višak hrane skladišti za ledene dane. Zimi, kad ogladni, upašće i u kokošinjac, a pošto može da se provuče i kroz rupu prečnika svega pet centimetara, teško ju je sprečiti u tome…

Ove životinje su samotnjaci. Jedino u vreme parenja provode kratko vreme sa pripadnicima suprotnog pola. U vreme parenja glasa se kao mačka, inace ciči, frkće, reži. Pare se u julu i avgustu ali se zametak ne razvija sve do januara ili februara ( Embriotenija ). Ženke koje nisu tokom leta oplodjene pare se upravo u to vreme, ali se kod njih zametak počinje odmah razvijati, tako da i jedne i druge donose mlade u martu ili aprilu. Ženka donosi 3-4 mladih koji su obrasli kratkim gustim krznom i potpuno bespomoćni: slepi, gluvi i bez zuba. Majka ih doji oko 6 nedelja, sve dok ne progledaju i ojačaju. Mladi prvi put napuštaju gnezdo u osmoj nedelji života. Kada odrasli počnu novu sezonu parenja, većina mladih kuna napusta teritoriju na kojoj su rodjene i kreće u potragu za sopstvenim domom. Samo neke će ostati da prezime u blizini majčine jazbine. Već sledećeg leta biće sposobne za parenje, ali se ono najčešće odlaže sve do druge ili treće godine života. Kuna zlatica je dnevna odnosno jutarnja životinja…

Svet životinja – forum

Kune, sisari mesojedi, rasprostranjeni širom severne hemisfere i cenjene zbog svog gustog krzna. Kune su duge i graciozne životinje, kratkih nogu i prstiju naoružanih oštrim kandžama. Kune žive u šupljinama u drveću, kada nisu u potrazi za glodarima, pticama i ptičijim jajima kojima se ona hrani. Veličine je domaće mačke. Telo može da joj naraste do 53cm dužine, a njen čupavi rep može biti i 25cm dužine. Mužjaci su nešto veći od ženki. Prosečna kuna teži oko 1.5kg. Krzno im je uglavnom svetlo do tamno braon, a u zimskim mesecima je duže i mekanije. Ispod vrata krzno im je krem do žute boje i podseća na portiklu… Staništa kuna su uglavnom dobro pošumljene oblasti.

Kuna belica

Kune belice uglavnom same prave svoje šupljine u drveću ili na livadama prekrivenim šipragom. Kune su jedine životinje u grupi Mistelidae (tu grupu čine i lasice, tvorovi, jazavci) koje mogu da uvuku svoje kandže. To im omogućava da se penju po drveću, trče po granama, pored toga su relativno brze i na zemlji. Često su aktivne preko noći i predveče. Imaju male, veoma osetljive uši i oštre zube za jelo sitnih sisara, ptica, insekata, žaba i strvina. Takodje su poznate po jelu raznih bobica, ptičjih jaja, mesa i meda… Kuna belica može da živi oko 18 godina u zatvoreništvu, ali kada se nalazi u divljini uglavnom živi d 8 do 10 godina. Sa dve do tri godine su već dovoljno zreli za parenje. Mladunčad se uglavnom radja u martu, aprilu posle mesec dana razvijanja embriona u utrobi. Po rodjenju imaju oko 30 grama. Mladi su spremni da napuste jazbinu negde u junu i potpuno su nezavisni šest meseci po rodjenju…

Ishrana kuna se sastoji uglavnom od sitnih glodara. Analize ostatka plena pokazala su da kune pretežno love male sisare i ptice. Pored toga jedu i bube, od marta do septembra. Lov ptica je najčešći tokom zimskog perioda, voće (uglavnom bobičasto) su zastupljeni tokom jeseni a bršljenove bobice tokom kasne zime… Iako su ponekad lovljeni od strane surih orlova i još redje od lisica, ljudi su najveća pretnja po kune belice. One su cenjene zbog svog skupocenog krzna, i gubitak staništa, uznemiravanje od strane ljudi, trovanje, lovljenje i slično utiču na smanjenje broja ove vrste…

Zakon o lovstvu uredjuje zaštitu, gajenje, lov i korišćenje divljači kao prirodnog bogatstva. Prema ovom zakonu, zabranjeno je proganjanje, zlostavljanje ili namerno uznemiravanje divljači, odnosno uništavanje ili ugrožavanje opstanka bilo koje vrste divljači u prirodi. Kuna spada u vrste životinja koje su stavljene pod zaštitu kao prirodne retkosti. Takodje je stavljena pod trajnu zaštitu od lova…