Lov i Ribolov

Lovačka mafija neometano hara Srbijom

Deo lovaca jedinstven je u stavu da su predsednik i sekretar Lovačkog saveza Srbije glavne kolovođe i pokrovitelji „hobotnice“ čiji pipci opasuju LSS, „Srbijašume“ i Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ali duboko zadiru i u neke segmente Ministarstva unutrašnjih poslova i pravosuđa. Godišnje se ilegalno odstreli na desetine hiljada grla visoke divljači, a krivolovci samo na mesu zarade milione evra.

Pronevere, krađe, pranje para, falsifikovanje dokumenata, prevare, lažirani izbori i krivolov  samo su deo mračne svakodnevnice u većini lovačkih organizacija širom Srbije. Ogorčeni lovci listom upiru ka Lovačkom savezu Srbije, tvrdeći da su Zoran Živojinović, predsednik LSS i Aleksandar Aca Pantelić, sekretar ove organizacije isključivi krivci za katastrofalno stanje u lovstvu i opustošena lovišta. Većina lovaca jedinstvena je u stavu da su ova dvojica funkcionera LSS kolovođe i pokrovitelji „lovačke hobotnice“, čiji pipci opasuju „bermudski trougao“ između Lovačkog saveza Srbije, „Srbija šuma“ i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ali duboko zadiru i u MUP i sudstvo.

=========================================

LOVAČKE NOVINE PARAVAN ZA PRANJE PARA

Lovci u većini mesta u Srbiji optužuju LSS da ih redovno potkrada, pošto im ne isporučuje Lovačke novine, a one su unapred plaćene kroz obaveznu članarinu. Insajderi iz LSS kažu da te novine, koje inače štampa novosadski „Dnevnik“, služe za pranje para. Prema navodima sagovornika iz LSS godinama postoji ogromna nesrazmera između plaćenih, otštampanih i isporučenih primeraka Lovačkih novina.  Tu anomaliju uočila je i policija pa je zbog toga svojevremeno privođen i jedan od direktora holdinga „Dnevnik“.
- Lovačke novine kao glasilo lovaca Srbije osnovane su 1962.godine i od tada se štampaju i distribuiraju iz Dnevnika. Kada sam došao na mesto predsednika LSS predložio sam da se uradi redizajn i svakog meseca sam u Novi Sad slao nekakve komisije da vidim koliko je novina otštampano i isporučeno. Uverevam vas da je sve između LSS i Dnevnika čisto kao suza. Zbog učestalih priča lovaca da ne dobijaju redovno novine nedavno smo imali sastanak komisije za informisanje i jedan od zaključaka te komisije je da se već sada raspiše novi oglas za štampanje i distribuciju Lovačkih novina. Mada lovci iz Vojvodine nikada ne bi razumeli ako bi se novine izmestile iz Dnevnika i dale da se štampaju na nekom drugom mestu.  Oni smatraju da bi svaki takav pokušaj bio atak na njihovu autonomiju. A, to što neki lovci ne dobijaju Lovačke novine, pa dešava se da tamo u nekom mestu poštar ostavi novine u kafani ili u školi da ih deca raznesu, a oni to ne urade - rekao je Živojinović.
RAZBACUJU SE LOVAČKIM PARAMA
Dok lovci grcaju da od jadnih ili nikakvih primanja odvoje za godišnju članarinu, LSS se nemilice razbacuje njihovim parama. Samo za šest sastanaka prošle godine 20 članova UO spiskalo je 55.000 evra, dok je na godišnju Skupštinu utrošeno još 12.000 evra. U isto vreme desetoro zaposlenih u LSS primalo je u proseku plate veće od 100.000 dinara.

VIŠE DNEVNICA NEGO DANA U GODINI

Za Zorana Živojinovića lovci pričaju da iako radi u „Srbijašumama“, od LSS godišnje naplati više dnevnica nego što ta godina ima dana.
- Ma to je stara priča. Isto se pričalo i za mog prethodnika. Kada sam došao u LSS  odmah sam rekao da neću naplaćivati dnevnice. Međutim, posle je ispalo da me sva lovačka udruženja zovu kada nešto hoće da rade ili grade. Zbog obaveza u LSS često sam morao da odsustvujem sa posla, a da pritom nisam imao adekavtnog načina da to opravdam  u „Srbijašumama“, gde inače primam platu. Onda su mi prijatelji rekli da sam budala što ne naplaćujem dnevnice, jer su one ujedno i opravdanje za moje odsustvovanje sa posla. Da budem iskren, od tada redovno naplaćujem dnevnice. Sve je pokriveno odlukom  UO LSS i nemoguće je da naplatim dnevnicu ako nisam realizovao put. Dešavalo mi se da s organizuje  zajednički put LSS i „Srbijašuma“, ali sam tada striktno vodio računa da mi se ne dupliraju dnevnice - objasnio je Živojinović.

========================================

Vrh ledenog brega „lovačke mafije“ počeo je da se otapa prvim novinskim člancima o sporu lovaca iz Jagnjila sa Zoranom Živojinovićem i finansijskim mahinacijama bivšeg predsednika smederevske lovačke organizacije. Za samo nekoliko dana redakcije Glasa javnosti i Kurira bile su zatrpane pozivima lovaca iz Negotina, Vranja, Lebana, Velike Plane, Smederevske Palanke, Kragujevca, Kraljeva, Topole, Natalinaca, Mladenovca, Smedereva, Obrenovca, Zemuna, Vladimiraca i još desetak mesta u Srbiji. Ubrzo su počele da pristižu i gomile dokaznog materijala, koje nedvosmisleno ukazuju da tvrdnje lovaca o postojanju „lovačke mafije“ nisu samo prazne priče, već poražavajuća realnost.
A priče lovaca svuda su skoro iste. Čelnici lovačkih udruženja najčešće su dokazani poslušnici  Zorana Živojinovića, često izabrani na neregularan način ili posle žestokog lobiranja, pa i zastrašivanja iz vrha LSS. Mnogi od tih nametnutih čelnika ogrezli su u svakojake malverzacije i zloupotrebe, ali uprkos tome uživaju bezrezervnu podršku i zaštitu Zorana Živojinovića i Lovačkog saveza Srbije. Za uzvrat, glavešine LSS i „Srbijašuma“ i njihovi gosti, mahom visoki policijski službenici, sudije, profesori univerziteta i razni inspekcijski ili finansijski moćnici, neometano i bez ikakve kontrole love čak i u vreme lovostaja. Odstreljena divljač se ne prijavljuje i odnosi se bez ikakve novčane nadoknadene, a manjak divljači u lovištima pokriva se falsifikovanim dokumentima.
Tako je, prema tvrdnjama lovca iz Zemuna i Kostolca iz njihovih lovišta za samo nekoliko godina „isparilo“ je više od 650 srndaća.
A da u tvrdnjama lovaca pored dima ima i vatre ukazuju i zvanični podaci LSS. Naime, prema podacima ove lovačke organizacije osnovni fond srneće divljači u Srbiji, dugi niz godina kreće se oko 100.000 grla, dok se po evidenciji u proseku  odstreli oko 7.000 grla. Međutim, godišnji prirast ove populacije je oko 30 odsto, ali se on nigde ne prikazuje, što znači da se oko 23.000 grla odstreli ilegalno. Ako se uzme u obzir da je prosečna težina jednog grla oko 20 kilograma, onda ispada da krivolovci svake godine iz lovišta  odnesu skoro 500.000 kilograma srnećeg mesa, čija je vrednost, prema važećem cenovniku LSS oko 2.500.000 evra. Ako se toj sumi dodaju vrednosti ne naplaćenih trofeja i novčanih kazni za krivolov, šteta po državnu kasu godišnje premašuje iznos od 50 miliona evra. Lovci napominju da bi država svake godine inkasirala skoro 20 miliona evra samo kada bi državni organi i lovočuvarska služba bili efikasniji i po otštenom cenovniku naplatili tek svako treće srneće grlo odsterljeno u krivolovu. Međutim, deo onih koji su narodnim parama plaćeni da čuvaju državnu  imovinu i sami su ogrezli u krivolovu, ali i korupciji. Zbog toga milioni evra, umesto u državnu kasu odlaze u džepove pojedinaca i interesnih grupa, koje se grčevito bore da lovačka organizacija Srbije što duže ostane baš ovakva kakva jeste.

Najčitaniji tekstovi

Novi tekstovi

Svi tekstovi u rubrici

Foto Galerije

Časopis Udruženja

szz casopis6 7 thumb

szz casopis4 5 thumb

szz casopis2 3 thumb

szz casopis01 thumb

SZZ @ Facebook