Konferencije o klimatskim promenama na Baliju.
Promena klime na Zemlji – SF ili sumorna buducnost?
Neki ljudi pricaju o nastupajućim klimatskim promenama na Zemlji, o globalnom zagrevanju koje će uticati na smanjenje ledenih naslaga na polovima i podizanju nivoa mora te ce to dovesti do velikih katastrofa u prirodi. Drugi, kažu da je to loš SF, da se nepotrebno uznemiravamo, da se ništa novo i opasno ne dogadja, stvari se drže “pod kontrolom”. Oni kažu da je Al Gorov film “Neporecina istina” lepa pricica bez istinitih cinjenica, da netreba da menjamo ništa u životu nego da i dalje živimo normalno, bez uznemiravanja i potresa a oni ce nas vec voditi kao što su i do sada. Da, oni ce i dalje misliti za nas i zaštiti nas kao što su nas i do sada štitili - da se ne “uznemiravamo”.Lakoverni, oni koji imaju “pametnija posla”, lenji na razmišljanju i oni “koji gledaju od cega se živi” se previše ne brinu i ne uznemiravaju. Znaju, bice sve dobro, bice OK.Pa tako je uvek bilo do sada, bice i ubuduce. A da li su u pravu i ovog puta?
Generalni sekretar UN Ban Ki Mun je nakon obilaska Antarktika i Južne Amerike u novembru o.g. izjavio: „Ono što sam video zastrašujuce je kao naucnofantasticni film. Šta više, strašnije je, jer je stvarno”. On je rekao da je borba za promenu ovakvog stanja „moralni imperativ ove generacije“. Na sastanku strucnjaka iz 120 zemalja u Valenciji u novembru 2007.g. predstavljen je i usaglašen izveštaj Međuvladinog panela za klimatske promene (IPCC) - organa UN, na 3000 strana, na osnovu kojeg je sacinjen strucni pre-dlog na 26 strana za odlučivanje političara – preko 130 ministara ekologije iz celog sveta od 3-14 decembra 2007.g. na Baliju. Oni su trebali da usvoje plan pregovora o usvajanju novog sporazuma umesto onog iz Kjota, a koji istice 2012.godine, a tiče se ogranicenja nivoa zagrejavanja Zemlje do 2 stepena najviše i da po tom sporazumu svaka zemlja mora da konkretno učini sopstvene napore. Dogovorili su se, razišli i sada su opet sve opcije u igri.
USA nece ogranicenja, Kina i Indija ignorišu problem (mada su pored USA najveći zagađivaci atmosfere), a Japan, Rusija, Kanada nešto cine ali je pitanje da li je to dovoljno. Izgleda da samo EU pokušava da nešto ozbiljno ucini, ali je to nedovoljno. A rec je o samo 2 °C. A kakvo je stanje na terenu? Katastrofalno!
Najbrže se zagreva Južna Amerika i Antarktik – oni se doslovno tope. Već je nestalo 65% adelijskih pongvina za samo 25 godina, a nestaju i ostale vrste. Led se topi, nivo mora raste i povecava se kiselost vode. Umiru neke vrste planktona, koje jedu mala stvorenja i kitovi, korali i cela se ravnoteža biljnog i životinjskog sveta remeti. Klima se menja, Afrika i J.Amerika postaju sušna podrucja bez pijace vode, u Aziji se uvecava kolicina padavina koje ugrožavaju velike gadove, Južni i Severni pol nestaju, remeti se tok vodenih struja na Zemlji a veliki broj životinjskih vrsta se već sada seli u hladnija podrucja. Sa uvećanje globalne temperature od 2,5 °C očekuje se nestanak oko 30 % svih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji, za pocetak onih koje žive na većim visinama. Ali ne nestaju sve vrste, preživeće one koje imaju brzu reprodukciju kao što su bubašvabe, golubovi, pacovi, korov. I mi od ovakve prelepe Zemlje stvorismo pustinju u kojoj ni mi nemožemo da preživimo!
Samo neko potpuno neodgovoran može mirno ocekivati ovakav rasplet. Pa šta raditi?
Uciniti sve što je sopstvenoj moći da se stvari promene!A to znaci preizeti svoju sudbinu i svoju buducnost u sopstvene ruke i uciniti šta se može. Ne verovati politicarima da ce i ovaj put da reše stvari nego ih kontrolisati i prozivati. a mi za pocetak možemo prestati jesti meso jer masovni uzgoj životinja utiče na globalno zagrevanje sa 25-30%, cak više i od saobracaja. Naime, stoka kroz podrigivanje i izmet emituje metan i azotni oksid koji su pored ugljen dioksida najviše odgovorni za globalno zagrevanje. A uz to, od masovnog uzgoja stoke i klanica se najviše zagađuju vodeni tokovi, a vec sada ogromni delovi Zemlje nemaju pijaću vodu. Pri tome, najsiromašnije zemlje u svetu krce šume-pluca planete da bi napravile pašnjake na kojima se uzgaja stoka, cije meso jedu „bogate zemlje“.
I tako mi pojedemo godišnje oko 45 milijardi životinja samo iz navike i zadovoljstva, a delovi sveta umiru od gladi zbog tog. Kada bi svi jeli plodove zemlje, semena, žitarice, voce i povrce bili bi zdraviji, ne bi bilo gladi u svetu, manje bi bilo bolesti i možda bi postavili naš odnos prema životinjama na viši nivo. Ne bi ih smatrali „nižim bicima“, koje smemo da ubijamo i jedemo kada nam se prohte vec svojim prijateljima i našim sastvorenjima. Možda bi ih tada poštovali i voleli, možda bi stekli poverenja u njih kao što oni imaju puno poverenje u nas. Probajmo, možda je to u stvari moralni imperativ naše generacije.
Izvestaj uradio Dragan