Na nepristupačnim vrletima, među stenama Alpa, gde ne samo što ljudska noga nije kročila, već ni divlje životinje ne zalaze, mogu se videti samo ptice grabljivice i kozorozi (Capra ibex). Ova okretna životinja, snažnog zdepastog tela, savršeno se snalazi u surovim uslovima u kojima živi, na visini koja ponekad premašuje tri hiljade metara. Telo alpskog kozoroga prekriveno je gustim krznom koje je leti sivkastobraon boje, sa stomakom obraslim svetlijom dlakom, dok tokom zime potamni. Odrasli mužjaci visoki su oko metar i teški stotinak kilograma, dok su ženke skoro dvostruko sitnije. Na glavi mužjaka nalaze se ogromni i oštri šuplji rogovi, povijeni nazad, koji mu služe za samoodbranu. Ovi „ukrasi” ponekad narastu i do jedan metar. Rogove ima i ženka, ali su oni znatno manji nego kod muških primeraka.
Ovaj planinski lepotan ima oštar vid i dobro razvijeno čulo mirisa, koji mu pomažu u potrazi za hranom i upozoravaju ga na opasnost. Alpski kozorog je plašljiva životinja, koja izbegava susrete sa ljudima i grabljivcima. Može da ih nanjuši na udaljenosti većoj od pola kilometra, a tada se obično da u beg ili sakrije među stene. Za odbranu od medveda i vukova, svojih najvećih neprijatelja, rogove koristi jedino kad nema drugog izlaza. Pored grabljivaca, najveću opasnost za kozoroge predstavljaju česti odroni snega, jer mogu da usmrte i celo krdo, koje nema vremena da se skloni, ni mesto na koje bi se sakrilo.
U letnjim mesecima kozorozi pasu na planinskim pašnjacima, dok se zimi, u potrazi za hranom, spuštaju do šuma u nižim predelima, obično na južnim padinama. Leti se hrane travom, lišćem, cvetovima i grančicama, kao i lišajevima koje pronađu na stenama, a zimi, u šumi, jedu borove iglice i gule koru sa stabala. Da bi izbegli opasnost, na čistinu izlaze tek kad se spusti sumrak, a zatim po celu noć pasu i brste, silazeći od pašnjaka ka šumama.
Ženke žive sa mladuncima, u grupama od desetak do dvadesetak životinja, dok mužjaci žive u osami ili se okupljaju u „momačkim” krdima. U jesen, u vreme parenja, razdvajaju se i kreću u potragu za ženkom. U tom periodu agresivni su prema drugim mužjacima. Mladunci na svet dolaze u maju ili junu, kada ženka ojari jedno ili dva jareta. Jarići su već dan po rođenju sposobni da trčkaraju uz majku i pentraju se po liticama. Ženka u prvim nedeljama ne ispušta mladunče iz vida, štiteći ga od opasnosti, pošto jarići često završe kao plen gladnih orlova.
D. D.
izvor: Politika